WTC Komuna

nedjelja, 25.11.2007.

Što je G8?

G8 je skupina koju se donedavno smatralo forumom najmočnijih zemalja na svijetu. Danas su članice G8: SAD, Velika Britanija, Japan, Njemačka, Francuska, Italija, Kanada i Rusija.

Počeli su se neformalno sastajati polovinom '70-ih godina i tada bi raspravljali o prvoj naftnoj krizi i drugim značajnim temama tog doba. Prvi pravi sastanak održan je 1975. godine u Francuskoj, a šestorki se slijedeće godine pridružuje Kanada. Jasno, dugi niz godina su bili G7 bez Rusije, a na inicijativu tadašnjeg predsjednika SAD-a Billa Clintona, Rusija postaje punopravna članica na samitu 1997. godine u Denveru. To je bila najbolja zahvala tadašnjem ruskom predsjedniku Borisu Jeljcinu koji je rasturao državnu imovinu i predavao najveća bogatstva Rusije zapadnim korporacijama i fondovima, od kojih je veliki broj bio iz SAD-a. Uključivanje Rusije je bila politička poruka, i nije se dala objasniti njenom tadašnjom ekonomskom snagom. Zato ona niti dan danas ne sudjeluje u sastancima na kojima su ministri ekonomije i financija.

G8 se slabo prilagođava promjenama u svijetu, i to je još samo jedan dokaz kako se radi o putujućem spektaklu najmočnijih političkih vođa. Mnogi primjećuju kako je ekonomija Kine, pa i Španjolske jaća od nekih članica G8, al i ne postoje značajniji napori da se sadašnje članstvo proširi. U Škotskoj je u svrhu suradnje na borbi protiv klimatskih promjena održan zaseban G8 + 5 sastanak, na koji su bile pozvane Kina, Meksiko, Brazil, Indija i Južna Afrika. Predstavnici Europske komisije također prisustvuju svim sastancima još od 1977. godine.

O čemu se razgovara na sastancima G8?

Uobičajno se časka o predsjednicima jako važnim stvarima kao što su: borba protiv siromaštva, zaraznih bolesti, terorizma, klimatskih promjena i ostalog. Na papiru to sve izgleda moćno i predano. A s obzirom na moć koje imaju zemlje skupine, to bi trebalo imati neki odjek u stvarnosti. Zemlje skupine G8 predstavljaju 65% svjetske ekonomije. Dok UN zahtjeva 10 milijardi dolara godišnje za suzbijanje epidemije AIDS-a i drugih izlječivih zaraznih bolesti, zemlje članice G8 godišnje na vojne proračune izdvoje 839 milijardi dolara. Prema izvještaju Amnesy Internationala, u razdoblju 1997.-2001. tri četvrtine u svjetskoj prodaji oružja zauzima pet članica G8: SAD 44,5%, Rusija: 17%, Francuska 10%, V.Britanija 7% i Njemačka 5%. SAD godišnje na vojsku potroši 530 milijardi dolara.

Tu smo gdje smo. Imamo jednom godišnje sastanak predstavnika najmoćnijih država, uz pripadajuće goste, koji im poput zaduženih filmskih zvijezda pokušavaju vratiti stari sjaj, kada smo bili u uvjerenju da se tamo zaista nešto ozbiljno dogovara. No, sve je to zapravo krajnje otužno. Cijeli svijet strepi par dana, hoće li se glavonje dogovoriti o zajedničkoj izjavi za skrb planete Zemlje i tim dosadnim klimatskim promjenama ili će oprostiti najzaduženijim zemljama par milijardi dolara očekujući gromoglasan pljesak. G8 nema nikakvu strukturu niti tijelo koje bi nadgledalo provođenje svih tih lijepih fraza i odluka. Sve je to tako bez volje i bez veze da do slijedeće godine i novog sastanka krećemo ispočetka i, kao da vrijeme stoji, dobivamo novu porciju više-manje istih fraza i poruka. Tako je bilo i ove godine u njemačkom Heiligendammu 06.-08. lipnja.

Što učiniti sa sastankom G8?

Od kada je ubijen jedan od prosvjednika 2001. godine u talijanskoj Genovi, sastanci G8 se događaju na udaljenim i nepristupačnim mjestima - otocima, planinskim odmorištima i slično. Pored općeg pregrupiranja alterglobalističkog pokreta i tematski (ratovi za resurse, klimatske promjene, energetska kriza), a onda i što se tiće fokusa (koncentriranje na rad u lokalnoj zajednici), bijeg G8 skupine u zabačene lokacije, gdje se jedva njih dopremi, dodatno su obeshrabrili prosvjednike da nastave jurišati na mjesta sastanka kako je bio običaj do polovice '90-ih do početka novog stoljeća. Danas se mogu kakvi takvi prosvjedi očekivati u zemljama gdje postoji razvijen osjećaj izlaska na ulicu i prosvjedovanja. Bilo bi korisnije za glavonje da ostanu doma i novac uložen u organizaciju skupa uplate nekoj od humanitarnih ili ekoloških organizacija. Opet, neki će reći kako bi i prosvjednicima bilo bolje da ostanu doma i nastave svakodnevnu borbu u mjestima gdje žive, jer ce napraviti korisniju stvar, nego da putuju na još jedan od sličnih prosvjeda. Opet, neka svako bira sam za sebe.

Politka G8 u brojkama i činjenicama:

- pola svijeta, oko tri milijarde ljudi živi sa manje od 10 kuna dnevno;
- bruto domaći proizvod (BDP) 48 najsiromašnijih država (odnosno četvrtina država svijeta) je manji od bogatstva troje najbogatijih ljudi svijeta;
- 20% stanovništva razvijenih zemalja konzumira 86% svjetskih dolara;
- trenutno na svakih 5 kuna odobrenog kredita, zemlje u razvoju placaju 65 kuna duga;
- polovica čovječanstva je pogođena problemima vezanim uz vodu, od nedostatka vode do nedostupnosti;
- 1,8 milijardi ljudi koji imaju pristup vodi u krugu od 1 km, ali ne u svojoj kući ili dvorištu, troše oko 20 litara vode dnevno. U Britaniji se troši 50 litara dnevno samo na WC, dok je ukupna dnevna potrošnja po osobi 150 litara. Najveći svjetski potrošać vode je SAD sa 600 litara dnevno po osobi;
- na popisu 100 najbogatijih na svijetu, 51 su korporacije;
- oko 30 000 djece mlade od 5 godina umire svaki dan od posljedica siromaštva. To je oko 210 000 tjedno, odnosno oko 11 milijuna godišnje...

Preuzeto sa:Šta ima?

Sastanak je bio održan ljetos, tak da malo kasnim:P

- 17:00 - Komentari (19) - Isprintaj - #

nedjelja, 18.11.2007.

Kratko ljeto anarhije - Život i smrt Buenaventure Durrutija

"Taj metalski radnik borio se za revoluciju od rane mladosti. Penjao se je na barikade, pljačkao banke, bacao bombe, otimao suce. Tri je puta osuđivan na smrt. Prošao je kroz nebrojne zatvore i protjeran je iz 8 zemalja..."
Tako slično počinje uvod u knjigu o životu Buenaventure Durrutija, španjolskog anarhističkog revolucionara koji je dokazao da je anarhistička država moguća i ostariva, a ne utopija kao što tvrdi njezin najveći neprijatelj, kapitalizam. Za razliku od Che Guevare Durruti nije postao kultna ličnost u kapitalističkom materijalizmu, već je ostao inspiracija mnogim ljudima da novi svijet gradimo prvo u svojim srcima, a tek onda sijemo to isto sjeme u srcima drugih.
Rođen je 14. lipnja 1896. u Leonu. Imao je sedmero braće i jednu sestru. Po zanimanju mehaničar. Sa 19 godina sudjeluje u gotovo svakom radničkom štrajku. Priključuje se anarhističkoj liniji CNT-a gdje se iskazuje kao najbuntovniji i najmilitantniji borac protiv policijske represije, radničkog ugnjetavaja i crkvene domincije. Veliki prestiž među španjolskim radnicima bilo je osnivanje FAI-a (Federacion Anarquista Iberica) koja je temeljila srž anarhističkog pokreta. Ta je organizacija stvorena kako bi se sva ilegalna djelovanja iz CNT-a (anarcho-syndicalist trade union Confederación Nacional del Trabajo) udružila u jednu jedinstvenu organizaciju (samoobrana, nabava oružja, špijunaža, oslobađanje političkih zatvorenika, nabava novca, terorizam). Do 1936. godine dogodit će se mnogo ustanaka, štrajkova, napada na vladine organe, paljenja crkva, antetata... 1936. neće se akumulirati nikakve financijske rezerve, CNT će imati više od milijun funkcionara koji rade besplatno, birokratski aparat neće postojati, neće postojati novac, svi ljudi će biti u potpunosti izjednačeni, neće postojati formirana vojska i policija već će svaki stanovnik kolektivno sudjelovati prema svojim mogućnostima, a dobivati prema svojim potrebama.
Durruti umire od snajperskog metka 20. studenog 1936. prilikom svog odlaska na front na kojem se je još uvijek vodila antifašistička borba protiv Francovih fašista. Zbog neformalnosti anarhističke vojske, CNT-FAI su bili prisiljeni ujediniti se u jedinstveni antifašistički pokret sa komunističkom partijom. Nekoliko mjeseci kasnije to će uništiti anarhistički pokret i članovi CNT-FAI će biti totalno uništeni(?!)
Durruti za razliku od drugih revolucionara nikad nije tražio karizmatičnost među narodom, otkrivao je svoje slabosti, nije bio osobiti govornik, rijetko kada je išta posjedovao, na sastanke za kompromise kao glasnogovornik naroda protiv političara dolazio je u vojničkoj uniformi (često prljav jer je uvijek bio u prvim redovima na bojišnici) sa puškom i bombama, rijetko je koristio pribor za jelo jer je prezirao aristokratsku konformiranost...
I nakon pobjede u Barceloni zahtjevao je od naroda da poštede ratne zarobljenike, svečenike, političare i bogataše, iako mu nije uvijek išlo za rukom. Dogodilo bi se da se neki bogataš/svečenik nađe u rukama bijesnog i potlačenog naroda. Čak su i Durruti i Garcija Oliver (jedan od njegovih najboljih prijatelja) uspjeli spasiti Barcelonskog kardinala od ruku bijesnog naroda.
Za čitanje preporučujem: Kratko ljeto anarhije
Za gledanje preporučujem: Libertarias i Land and Freedom
Za slušanje preporučujem: Sin Dios

Za one koji izjednačuju komunizam sa slobodarskim komunizmom ili anarhizmom:
"Znamo što su boljševici učinili s ruskim anarhistima. Samo da vam kažemo da mi komunistima nikada nećemo dopustiti da na sličan način postupe s nama"
Durruti i Garcija Oliver

"Mi se niti najmanje ne bojimo ruševina. Mi ćemo nasljediti zemlju; u to nema niti najmanje sumnje. Buržuazija može slobodno razoriti i uništiti svoj svijet prije nego što napusti povjesnu pozornicu.
Mi nosimo novi svijet u svojim srcima.
Taj svijet raste upravo ovaj tren."

Buenaventura Durruti

- 15:10 - Komentari (9) - Isprintaj - #

subota, 10.11.2007.

Skvotiranje - Ungdomshuset

Skvotiranje je zauzimanje i sređivanje praznih, napuštenih i neiskorištenih prostora, koje skvoter ne poseduje legalno. Skvotovi se koriste najčešće za stanovanje, ali i za razne manifestacije, festove, radionice i društvena događanja općenito Skvotiranje pruža priliku uspostavljanja bilo kakve organizacije, a bez prevelikih resursa i nepotrebne birokracije. Skvoteri su najčešće povezani sa anarhističkom ideologijom. Samo u Europi postoji oko 5000 skvotova.

Peterokatnu zgradu Ungdomshuseta podigao je 1897. danski radnički
pokret, i tokom više desetljeća bila je poznata kao "Folkets hus" (Narodna kuća). V. I. Lenjin je u njoj držao govor prije dizanja Ruske revolucije. U njoj je također zasjedala Druga Internacionala. Iz te kuće je 1910. godine objavljen prvi Međunarodni dan žena (8. ožujak). Mjesto je imalo značajnu ulogu u organiziranju velikih demonstracija protiv nezaposlenosti 1918. godine.
Ungdomshuset je socijalno-kulturni centar u Kopenhagenu, aktivan više od dvadeset godina, a sada su njegovi stanari i stanarke izbačeni. Zgradu je preuzela fundamentalistička kršćanska zajednica (Faderhuset), dok su grad i policija odlučili upotirjebiti silu protiv dosadašnjih stanara. Demonstracije koje su okupile od 1000 do 5000 ljudi (ovisno o izvoru) su prerasle u žestoke sukobe, a epilog obrane Ungdomshuseta su 300 uhapšenih, dosta ozlijeđenih, sukobi i vatre po gradu.
Mainstream mediji donose izveštaje u kojima stoji da su 3 policajca hospitalizirana. Najmanje 2 demonstranta je ozbiljno povrijeđeno, jednom su otkinuta dva prsta, dok je drugog pregazilo policijsko vozilo. Tijekom demonstracija je uhapšeno tristotinjak ljudi, no ubrzo su svi danski državljani pušteni iz pritvora, osim troje za koje policija tvrdi da protiv njih ima konkretne dokaze. Strani državljani su oslobođeni i deportirani. Do sukoba je došlo nakon što su demonstracije krenule od Ungdomshuseta prema centru grada, dok je policija par stotina metara dalje postavila blokadu kojom su pokušali zaustaviti demonstracije. U znak podrške korisnicima Ungdomshuseta, održavane su demonstracije u Berlinu, Hamburgu, Oslu, Stokholmu, Beču i Istanbulu.
Ovo nije prvi sukob u posljenjih par mjeseci, već je samo jedan u nizu od kada je vlast u Danskoj odlučila obračunati se sa drugačijim životnim stilom, pa su ovakvi sukobi zabilježeni i tijekom nedavnog Reclaim The Streetsa (domaća inačica je Ulice ljudima, manifestacija koja pokušava vratiti ulice ljudima, pretvarajući ih u živ prostor koji nije okrenut isključivo biznisu). Unatoč činjenici da je poziv na solidarnost upućen pod naslovom "Konačna bitka za Ungdomshuset", vjerojatno je da ovo neće biti kraj cijele priče, pogotovo zbog činjenice da danske vlasti već niz godina pokušavaju "očistiti" i komercijalizirati socijalno-kulturni centar Christiania (hipiji), jedan od najdugovječnijih skvotova u svijetu.

- 00:53 - Komentari (17) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.11.2007.

Dva svijeta

I uskoro ćemo, taj dan doći mora,
uputiti molbe upravi zatvora -

da nas liše straha, slobode i zime
i na robiju tešku da nas prime!

A kad nas u lance bace i povežu,
neka svijet izgubi sramnu ravnotežu!

I od dva svijeta svijet ovaj čine,
nek` svijet robijaša bude svijet večine!

A čuvari nek` nas, iz straha il` srama,
jedne noći mole da budu sa nama!

Matija Becković

Lažne mi puteve

Lažne mi puteve pod noge poturaju.
Lažne mi riječi u usta guraju.
Pun mi je život, laži pune uši.
Do grla u strašnoj laži što me guši.

Sve što je moje lažni prizvuk ima.
Sve što je moje kao da je od dima.
Laž je podržana lažnim svjedocima.
I istina nigdje nikog ne zanima.

Kako da izdvojim laž iz tog što dišem.
Kako da ne lažem u tome što pišem.
Kad me lažima kao pticu pune:
Kao i druge laži moja glava trune.

Matija Becković